Primjena rezolucije Vijeća Europe broj 1481 o

MARŠAL TITO NEPOŽELJAN NA KAZALIŠNOM TRGU

Bio sam osobno na današnjem prosvjedu ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, tako da mogu „komepetentno“ iznijeti svoje impresije sa trećeg po redu ove godine prosvjednnog skupa na kojemu sam sa zadovoljstvom sudjelovao.

Prvi prosvjed na kojemu sam sudjelovao održan je početkom ove godine, 9. veljače, na istu temu kao današnji prosvjed, a to je zalaganje onih koji misle da se po Josipu Brozu – Titu, i teškog povijesnog totalitarnog naslijeđa koje je obilježilo njegovu vladavinu, ne bi trebale javne površine, trgovi, ulice, avenije ili obale nazivati po njemu. Drugi prosvjed na kojemu sam ove godie sudjelovao održan je 5. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu pod geslom „Stegnite vi svoj remen  - bando lopovska“, a bio je to prosvjed protiv aktualnog političkog ustroja i zbog nezadovoljstva javnosti zbog velike korupcije u vlastima, državnim institucijama i javnoj upravi, te nezadovoljstvo javnosti zbog laži i oportunizma vladajućih političara koji misle samo na sebe i bez kriterija ispunjavaju zahtjeve iz svijeta radi ulaska Hrvatske u Europsku uniju i NATO. Ovaj treći po redu prosvjed na kojemu sam podržao zahtjev građanske inicijative „Krug za trg“ odaslao je našim vlastima jasan signal da se mora početi odmotavati klupko teškog naslijeđa totalitarne vladavine u bivšem socijalizmu Titove Jugoslavije, jer je to preduvjet stvaranju demokratskog društva. Naime, kao da neki ljevičarski mudraci zaboavljalju da je socijalizam doživio povijesni poraz padom Berlinskog zida, i da u demokraciji nema mjesta povijesnom revizionizmu i rehabilitaciji Tita i partije.

Lustracija brutalnog diktatora Tita -

- bez obzira što je bio važan državnik

U Jutarnjem listu je 25.05.2008. objavljen opširan kritički članak Davora Butkovića o Titu, sa zaključkom da je "Tito bio brutalni diktator", "važan državnik" i brana velikosrpskoj ekspanziji, i s porukom da je Titu definitivno mjesto na Trgu maršala Tita u Zagrebu, kao i da bi svaki grad u Hrvatskoj trebao, bez obzira na Titove zločine, imati javni prostor, nazvan po njemu, kao i po Franji Tuđmanu.

G. D. Butković je dao iskreno svjedočanstvo o tome da na zagrebačkom stadionu u Maksimiru narodne mase nisu na vijest o Titovoj smrti padale u očajnički trans, da je i on osobno kao školarac bio izložen posljedicama kulta ličnosti maršala Tita kada su njegovi školski drugovi iz razreda bili po direktivi Saveza komunista natjerani da prije prolaska kolone vozila s Titom u Zagrebu po cesti rišu s kredama cvijeće. Svjedočio je i da je njegov sugrađanin i vršnjak Dobroslav Paraga bio u titoističkom sustavu izložen brutalnoj torturi zbog isticanja mišljenja suprotno stavovima vladajućeg i monopolističkog Saveza komunista, zbog čega je postao politički nepodoban, a ja navodim činjenicu da je politički nepodoban ostao zbog istih stavova i danas, kao i da ni danas u pravnoj državi nije uspio ishoditi moralno-političku ni sudsku osudu za nalogodavce ubojstva njegova prijatelja, pokojnog g. Ernesta Brajdera, koji je s njim sakupljao potpise uglednika na peticiju za oslobađanje političkih zatvorenika u Titovoj Jugoslaviji, čak ni unatoč zahtjevu američkog Senata, istaknut u rezoluciji broj 169 iz 1989. godina koju niti jedan medij u Hrvatskoj do danas nije objavio. G. D. Butković je kritički i činjenično točno istaknuo da "se /u SFR Jugoslaviji/ svaki organizirani pokušaj drukčijeg političkog mišljenja automatski kažnjavao raznim oblicima represije, i da je "Titova diktatura, kao i gotovo sve komunističke diktature, po svojoj prirodi bila izrazito brutalna", te da je "Tito kao diktator dao ubiti ili je tolerirao ubojstva desetaka tisuća ljudi na Bleiburgu ili na Križnom putu: dao je zatvoriti tisuće i tisuće političkih protivnika, uspostavio je tvrdu cenzuru, koja je s ponekim iznimkama trajala i osam godina poslije njegove smrti, sve do potkraj 1988. godine. (Činjenica je po mojim informacijama da je Tito dao na 30 tisuća politički montiranih sudskih procesa kazniti 100 tisuća hrvatskih političkih zatvorenika, i to nakon 1948. do svoje smrti 1980.) "Kao diktator je Tito uspostavio strahoviti kult ličnosti kojem se nikada nitko nije mogao suprotstaviti", naglasio jeg. D. Butković, kao i da je "Tito svojim osobnim lifestyleom kompromitirao i vrijeđao jugoslavenske građane". Mogu ustvrditi da se i danas teško suprotstaviti tom strahovitom kultu ličnosti koji je stvoren oko diktatora i maršala Tita, kao i da je Titov nekadašnji general JNA Franjo Tuđman zaslužan za to jer na predsjedničkom položaju nije dao dirati u svoga zaštitnika Tita. Međutim, njegov zaključak o Titu, i poruka koju je uputio čitateljstvu Jutarnjeg lista i vlastima Republike Hrvatske, da bi "sedamnaestogodišnju debatu o zagrebačkom Trgu maršala Tita valjalo napokon završiti", nije održiva. "Tito je, uza sve svoje loše osobine, bio važan hrvatski državnik. I on posve nesporno (baš kao i Franjo Tuđman), zbog svojih državničkih doprinosa zaslužuje trg u središtu Zagreba kao i trg ili ulicu u središtu bilo kojeg drugog hrvatskog grada." Je li to doista tako?

Nedjeljni jutarnji, 25.05.2008.

Piše: Davor Butković

Josip Broz Tito ponašao se kao okrutni diktator, a na razini lifestylea kao šef vojne hunte iz Trećeg svijeta. No, s druge strane, kao državnik ostao je jedan od stalno važnih protagonista svjetske i regionalne politike. Zbog toga nam je i danas važan

Priopćenje za medijske agencije i tisak / Press Release

Zagreb, 21. travanj 2008.

1/3

"Doći će vrijeme, kada će sve doći na vidjelo, i kad će se sve klevete i laži raskrinkati, i kad će i objektivna povijest pokazati da predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj nisu /u WWII/ ni za čas izdali svoga zvanja" (povjesničar Frano Glavina)

"Za zagrebački Kaptol dobri su oni svećenici koji nisu ustaše i imadu pristup do Stepinca... " (Ustaška obavještajna služba u NDH, 01.12.1943.)

Nakon što je predsjednik Mesić 17. rujna 2007. u pulskoj areni hvalio generalnog sekretara politbiroa CK KPJ iz Drugog svjetskog rata i masovnog zločinca Josipa Broza "Tita" pod njegovom bistom i simbolima totalitarnog komunizma - zastave SKJ i crvene zvijezde petokrake - čiji su zločini, počinjeni pod navedenim simbolima, osuđeni od strane Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u rez. pod brojem 1481 od 25. siječnja 2006., kao i 1996. godine, dana 20. travnja 2008. paušalno je optužio svoje neistomišljenike kao "gadove" koji navodno negiraju zločine koji su počinjeni u jasenovačkom logoru. Njegov "drug" i titoistički istomišljenik, nekadašnji partizan, komunist i oficir JNA, Ivan Fumić, otišao je korak dalje i izrekao nečuvenu laž na račun Rimokatoličke crkve u Hrvata koju se zadnji puta moglo nebrojeno puta čuti u bivšoj totalitarnoj Titovoj Jugoslaviji kada je zločinački titoistički režim paušalno optuživao hrvatski narod za genocid, za "kontrarevoluciju" i marksističku izmišljotinu zvana "klero-fašizam". Podsjetimo se, gospodin koji je na komemoraciji jasenovačkim žrtvama 20.4.2008. izrekao svoj sramotni govor temeljen na krivotvorenim povijesnim podatcima isti je onaj drug koji je ispred Vojnog suda JNA u Zagrebu sudjelovao 1991. u političkom montiranom sudskom procesu protiv skupine hrvatskih rodoljuba, i koji je svojim tadašnjim angažmanom za jugoslavensko vojno tužilaštvo neizravno podupirao velikosrpsku pobunu u Hrvatskoj. 17 godina nakon toga Ivan Fumić izjavljuje slijedeću nečuvenu laž:

"Žalosno je, ali istinito, da su ustaše imale izdašnu pomoć većeg dijela katoličkog klera koji i danas, kao posljednji bastion, brani taj poredak i uzdiže Bleiburg" - istaknuo je Fumić, uz zdušno odobravanje /dvije tisuće/ okupljenih /u Spomen-području Jasenovac/".

Povijest prilagođena titoističkim zločincima

(HRVATSKO SLOVO, 25.4.2008.)

Mišljenja sam da bi lijepljenje ideoloških etiketa u načelu trebalo ostati iza nas jer je lijepljenje takvih etiketa bio u bivšoj Jugoslaviji posao agitacijske propagande titoističkog režima jugoslavenske komunističke partije, ali u društvu kao hrvatsko, u kojemu nije provedena sustavna dekomunizacija, recidivi komunizma ili titoizma nisu rijetkost, tako i etiketiranja s titoističkih polazišta. Jednu od etiketa predstavlja laž da je ideja o hrvatskoj državi zločinačka, i da je sam akt osnivanja hrvatske države kroz povijest 20. st. zločinački. O tome smo se naslušali i od velikosrpske propagande Miloševićeva režima 1990. u kojoj je rečeno da će posljedica osnivanja samostalne hrvatske države biti genocid nad Srbima od strane vlasti Republike Hrvatske. Kao što smo svjedoci, nakon akta o osnivanju hrvatske države Republike Hrvatske nije uslijedio genocid nad Srbima. Međutim, nakon akta o obnovi Jugoslavije iz 1943. i osnivanja „Republike Srpske" iz 1992. uslijedio je genocid nad nesrpskim pučanstvom.

Titoisti kažu ovako: „Bleiburg" i „Križni put", kao sintagme za masovni zločin, za genocid, ratni zločin i etničko čišćenje hrvatskog političkog naroda, posljedica je 1941. ili „ustaškog genocida". S obzirom da ustaše imaju nacionalnost, i to hrvatsku, neizravno su Hrvati vodili 1941. navodno genocidnu politiku, a hrvatski narod je u načelu navodno „genocidan". Neki bezobrazniji beskičmenjaci tako zbore otvoreno, a oni malo profinjeniji marksisti drže se pojma „ustaškog genocida" odnosno ubojstva srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Isti model etiketiranja je u današnje vrijeme prenijet na naše (ne)prilike jer neki drže da je Republika Hrvatska kao žrtva genocida od strane srpskog režima nad hrvatskim narodom navodno „genocidna tvorevina" u kojoj je stradao goloruki do zuba naoružani srpski narod. Upravo zbog toga, i u inat svima, Hrvati ne bi trebali i ne smiju pristati da im svaka šuša na ovom svijetu i susjedstvu, pa i u vlastitoj zemlji i domovini, lijepi etikete, jer, ne zaboravimo, Berlinski zid je pao, a Vijeće Europe osudilo je, kako zločine fašizma, tako i zločine komunizma.

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

Komentar tvrdnji nekadašnjeg komandanta vojne OZNE, druga Hršak Stjepana, i nekadašnjeg funkcionara Saveza komunista Hrvatske i SKJ, Stjepana Mesića, u razgovoru za „Jutarnji list", objavljen 9. veljače 2008. godine.

Umjesto razgovora s podnositeljem kaznene prijave protiv nekadašnje politkomesarke partizanske XI. dalmatinske brigade 26. divizije Jugoslavenske armije, drugarice Milke Planinc (rođena Malada), koju je godine 2006. nadležnom Državnom odvjetništvu podnio Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma, redakcija Jutarnjeg lista organizirala je interview s osnovano osumnjićenom ratnom zločinkom Milkom Planinc. Po istom obrascu davanja publicitetu osnovano osumnjičenim počiniteljima partizanskih ratnih zločina je redakcija zagrebačkog liberalnog Jutarnjeg lista organizirala i objavila razgovor s drugom Hršak Stjepanom (na fotografiji kazneno prijavljeni Hršak Stjepan, fotografija © Ante Milković, novinar i fotograf JL) , umjesto s podnositeljem kaznene prijave protiv Hršaka, gospodinom Dobroslavom Paragom, predsjednikom Hrvatske stranke prava 1861. Umjesto razgovora s podnositeljem kaznene prijave protiv Milke Planinc, novinar iz redakcije Jutarnjeg lista je telefonom nazvao voditeja Hrvtaskog centra za istraživanje zločina komunizma, i nastojao uoči parlamentarnih izbora 2007. dobiti informaciju o tome je li istina da je (pokojni) otac od predsjednika vlade RH g. dr. Ive Sanadera bio borac u Ustaškoj vojnici u Drugom svjetskom ratu, te je pokušao dobiti ime izvora za takvu tvrdnju ali je voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina konunizma zaštitio svoj izvor, smatrajući osim toga neprimjerenim da se uoči kampanje za parlamentarne izbore u glasilima objavljuje takva informacija. Vrijeme je pokazalo da redakcija Jutarnjeg nakon izbora nije bila zainteresirana za tu priču koja je vjerojatno trebala u izbornoj kampanji pridonijeti nekakvoj prednosti Socijaldemokratskoj partiji. Otac od premijera Sanadera, pokojni g. Ante Sander, koji je, nažalost preminuo u vrijeme izborne kampanje, bio je potencijalni svjedok u postupku protiv kazneno prijavljene Milke Planinc jer se 1945. našao kao ratni zarobljenik u koloni smrti na Kočevskom rogu. Ostali su, međutim, još neki živi suborci od pokojnog Ante Sanadera koje Državno odvjetništvo do danas ne uzima u obzir kao svjedoke partizanskog ratnog zločina.

NOVI MARKSISTIČKI NAPAD REPUBLIKU HRVATSKU, I SVETU STOLICU !!!

Prima:

"Neue Rheinische Zeitung"

(NRhZ-ONLINE)

Köln, Njemačka

N/r uredništvu i gl. uredniku

G. Christian Heinrici

Predmet: Komentar i demanti krivih informacija iz povijesti od g. Karlheinza Deschnera u članku pod naslovom:

"S Bogom i fašistima" - Dio XII: „Jugoslavija danas kao nekoć"

(„Mit Gott und den Faschisten - Folge XII: Jugoslawien heute wie damals")

Poštovane dame i gospodo uredništva NRhZ-a, i čitateljstvo Neue Rheinische Zeitung!

Bio sam šokiran kada sam u zagrebačkom „Večenjem listu" pročitao informaciju Hrvatske izvještajne novinske agencije o članku iz kelnske „Neue Rheinische Zeitung" iz pera Karlheinza Deschnera u kojemu je iznio krivu povijesnu interpretaciju tragičnih događaja iz Drugog svjetskog rata (WWII) na povijesnom području Hrvatske, kao i uloge Svete stolice i pape Pija XII.

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

Zagreb, 26. ožujka 2007.

Priopćenje za javnost

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma podupire tjeralicu krim-policije Ministarstva unutarnjih poslova RH i Interpola za ratnim zločincem Veljkom Kadijevićem, koji je kao visoki funkcioner komunističke partije Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ) i ministar obrane totalitarne SFR Jugoslavije predvodio od 25. lipnja 1991. jugoslavensku agresiju na Republiku Hrvatsku i razaranje grada Vukovara, genocid i etničko čišćenje stanovništva RH od strane tzv. „Jugoslavenske narodne armije", i to pod zločinačkim simbolom totalitarnog komunizma, crvenom zvijezdom petokrakom.